I. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN

       Da bismo bolje shvatili uvjete u kojima su nastajale budnice, Sara Bedeniković izradila je  plakat pomoću kojega je dodatno objasnila pojam  hrvatski narodni preporod  i što se sve bitno za naš narod tada zbivalo.

       S obzirom da je tijekom hrvatskoga narodnog preporoda došlo do procvata u hrvatskoj umjetnosti, pa tako i u književnosti, odlučili smo pripremiti i dvije prezentacije kojima smo predočili književnike i  književna djela onoga vremena  te stilska izražajna sredstva hrvatskih budnica (kviz).

        Cilj nam je bio proučiti i usvojiti književno-povijesnu i stilsku vrijednost hrvatskih budnica nastalih od hrvatskoga narodnog preporoda do današnjih dana te ukazati na značaj budnica u očuvanju narodne svijesti. Nastojali smo usporediti budnice iz hrvatskoga narodnog preporoda sa suvremenim budnicama i uočiti da su u budnicama važnije rodoljubno-domoljubne ideje od stilskih vrijednosti. Spoznali smo da su budnice domoljubne pjesme namijenjene buđenju nacionalnih osjećaja, izuzetno bogate stilskim izražajnim sredstvima, pisane vezanim, uglavnom kratkim stihom jer su kao takve bivale ritmičnije i lakše su se pamtile u narodu – što je i bio cilj. Govore o slavnoj prošlosti i tužnoj sadašnjosti koju će mladi ilirski naraštaji, tj. hrvatski naraštaji, popraviti.  Mogu se kazivati i pjevati jer su mnoge budnice bile izvor nadahnuća skladateljima koji su ih i uglazbili.

       I mi smo naučili krasnosloviti, pjevati i pisati budnice i otkrivati uzročno-posljedične veze između jezika i budnica: budnice čuvaju jezik onoga vremena, a jezik otvara mogućnost nastajanju novih budnica – kako nekada, tako i danas.

       Našom školom su se orile budnice: Još Hrvatska ni propala(Lj. Gaj), Domovini (A. Nemčić), Hrvatska Hrvatom (A. Harambašić), Hrvatska pjesma (A. Šenoa) i novije Od stoljeća sedmog, Moja domovina, Bože, čuvaj Hrvatsku…

       Shvatili smo da su budnice ostavile trag i u našoj novijoj povijesti. Prije, a i tijekom Domovinskoga rata, Hrvati su ponovno osjetili da im se uzima i uništava ono što je njihovo: zemlja, narod, jezik, kulturna baština. Motiva je bilo i previše pa su tako nastale nove budnice koje su uvijek nastajale u kriznim vremenima.

      Naučili smo   i što su davorije – domoljubne pjesme s borbenim imperativima koji pozivaju u rat. Naziv su dobile po slavenskom bogu rata Davoru koji je bio čudovište sa sedam glava i sedam mačeva za pojasom, a osmim u rukama. Iako imaju ritam koračnice, mi nismo nastavili u tom ritmu, nego smo poželjeli da to sedmoglavo čudovište nikada više ne oživi u nama i oko nas.

      Predstavljeni projekt s učenicima sedmih razreda pripremile su profesorice hrvatskoga jezika Marija Hublin i Ana Ilić, a posvetili smo ga svim žrtvama Domovinskoga rata.