Obilježavanje Svjetskog dana jabuke projektom „Je li kraljica voća još uvijek na svome prijestolju?“
Autor: Ana Ilić, 20. 10. 2014.
Učenici šestih razreda naše škole, u suradnji s članovima scenske grupe, tjednima su se pripremali za predstavljanje projekta kojim su obilježili Svjetski dan jabuke koji se svuda u svijetu proslavlja 20. listopada, a predstavili su ga u holu naše škole 17. listopada 2014. i povezali s Danom zahvalnosti za plodove zemlje.
Kroz ovaj projekt sve nas vodilo je pitanje: Je li jabuka kao plod zemlje i kao kraljica voća još uvijek na svom prijestolju?
Cilj nam je bio ukazati na značaj jabuke u našoj prehrani, u našem stvaralaštvu i pokrenuti sve oko sebe na očuvanje starih sorata jabuka.
Dokazali smo da nas jabuka kao jedan mali, rekli bismo na prvi pogled, sasvim običan plod može motivirati za izuzetne aktivnosti i istraživanja. Tako su se na školskim panoima našli plakati, stripovi, brošure, rezultati naših istraživanja, likovni i literarni radovi nadahnuti jabukom. Na stolovima su bile izložene jabuke kao ukras stola i kao izvor nadahnuća za sve što smo činili posljednjih tjedana, a s ciljem da zadržimo kraljicu voća na njenom prijestolju. Posebnu pozornost privlačile su izložene sorte jabuka koje smo prikupljali posljednjih tjedana, a natpisi iznad njih otkrivali su nam i stare i nove sorte jabuka. Učenice u narodnim nošnjama predstavile su svaku sortu i tako je započelo predstavljanje našega projekta. Potom je uslijedilo izlaganje uz tematski plakat koje nas je podsjetilo što bismo svi mi trebali znati o jabuci kako bismo sačuvali i unaprijedili naše zdravlje. Nakon toga čuli smo prikupljene izreke i zanimljivosti o jabuci.
U tri 6. razreda proveli smo i anketu s ciljem da doznamo jedu li i koliko jedu jabuke učenici šestih razreda te koje im je voće najdraže. Otkrili smo da oko 50% učenika jede svaki dan jednu ili više jabuka dnevno, a ostalih 50 % nema svakodnevnu potrebu i naviku jedenja jabuka – jedu ih povremeno u tjednu. Jabuka nije najdraže voće; zauzima četvrto mjesto.
U okviru projekta imali smo zadatak intervjuirati svoje bake i djedove i tako doznati što nismo znali o cijepljenu, uzgoju, skladištenju i konzumiranju jabuka.
U okviru projekta iz naše literarne radionice proizašla je najljepša priča i kritički osvrt o jabuci, a oni najspretniji i najznatiželjniji pripremili su i pokus kojim su dokazali postojanje kiseline i enzima u jabuci te obrazložili njihov značaj za naš organizam.
Članice scenske grupe izvele su nam dirljivi recital o jabuci, a potom su se vješto uživjele u uloge različitih jabuka s ciljem da nam ukažu na neke vidove neprihvatljivoga ponašanja u međuljudskim odnosima, ali i da nam ukažu na neke životne vrijednosti koje trebamo njegovati. Na kraju smo i zapjevali mirisnim jabukama, a potom i kušali sve što se našlo na našem blagdanskom stolu. Sve što smo pisali, izvodili, pjevali i činili, osmišljavali su učenici uz vodstvo i pomoć svojih učitelja, i naravno uz nadahnuće male mirisne kraljice voća – jabuke.
Zahvaljujemo našim dragim i marljivim roditeljima, bakama i djedovima koji su nam pomogli da uspijemo u provođenju našega projekta, koji su naše stolove obogatili proizvodima, kolačima i slasticama od jabuka, a naravno i našim učiteljicama/kolegicama koje su se uključile i vodile nas kroz ovaj projekt.
I za kraj: mislite na svoje zdravlje i jedite jabuke svaki dan!
.png)
.gif)
